Zavarivanje je tehnologija dobijanja nerazdvojivih spojeva uspostavljanjem međuatomnih veza. Postoji zavarivanje topljenjem ili pritiskom, pri čemu uz povišenu temperaturu ispod tačke topljenja deluje i relativno visok pritisak. Savremeni postupci zavarivanja se izvode sa dodatnim materijalom ili bez njega.

Danas je tehnologija zavarivanja apsolutno dominantan način spajanja materijala, daleko češće primenjivan u odnosu na vijčanu ili zakovanu vezu. Osnovne prednosti zavarivanja su uštede u masi, znatno brže izvođenje, veća čvrstoća spoja, dužeg je radnog veka i povoljnije aerodinamike i pogodnijeg estetskog izgleda.

Zavarivanje se primenjuje u praktično svim preduzećima koje se bave metaloprerađivačkom industrijom: oprema pod pritiskom, mašinogradnja, građevinarstvo, brodogradnja i gde je potrebno održavanje mašina i uređaja (hemijska, farmaceutska, prehrambena industrija i dr. Srodni postupci zavarivanju, koji su razvijeni na osnovu postupaka zavarivanja su takođe nezamenljivi i veoma rasprostranjeni u različitim granama industrije: tvrdo i meko lemljenje (tamo gde nije moguće zavarivanje), lepljenje, navarivanje i metalizacija (namenjeno za ojačavanje ili revitalizaciju pohabanih elemenata) i elektrolučno, gasno i plazma rezanje, kao priprema mašinskih elemenata za zavarivanje.

Za uspešnu integraciju inženjera u proizvodni proces ili proces održavanja, potrebno je poznavati postupke zavarivanja, metalurgiju zavarenih spojeva, proračun parametara zavarivanja, postupke kontrole i ispitivanja zavarenih spojeva i zavarljivost različitih materijala, kao što su metali i legure na bazi železa i obojenih metala, polimera i verovatno najteži zadatak – zavarivanje raznorodnih materijala.