Tehnologije livenja su proizvodne tehnologije kojima se delovi formiraju tako što se rastopljeni metal uliva u kalup u kojem se hladi i očvršćava. Praktično se ne može zamisliti metalni deo koji u nekoj fazi njegove proizvodnje nije bio odlivak.

Ove tehnologije omogućavaju formiranje delova različitih veličina, veoma kompleksne geometrije, kojima je potrebna minimalna dodatna obrada (skidanjem materijala) da bi postigli konačan oblik proizvoda. Tehnologije livenja u savremenoj metaloprerađivačkoj industiji imaju veliku prednost jer se njihovom primenom prilazi konačnom obliku proizvoda, nastaje mala količina otpadnog materijala čime se štede resursi poput materijala i energije.

Zadatak inženjera proizvodnog mašinstva u livnicama je da za traženi komad izvrše izbor adekvatnog postupka livenja, da projektuju i vode proces od pripreme svih materijala, preko topljenja livene legure do izrade kalupa, ulivanja rastopljenog metala i na kraju kontrole gotovih odlivaka. Iako se ubrajaju u jedne od najstarijih tehnologija oblikovanja primenom novih materijala i različitih proizvodnih tehnika ove tehnologije su u zadnjih 30-ak godina znatno unapređene.