Inženjerstvo površina predstavlja skup tehnika i tehnologija kojima se vrši poboljšavanje osobina površina mašinskih elemenata ili drugih proizvoda. Tehnologijama inženjerstva površina vrši se nanošenje tankih slojeva (prevlaka) na delove ili se vrši modifikacija njihovih površinskih slojeva.

Nanošenjem prevlaka na mašinske delove najčešće se povećava njihova otpornost na: habanje, oksidaciju, koroziju, efekte visokih temperatura i smanjuje se trenje ali se mogu koristi i zbog drugih povoljnih efekata. Prevlake se najčešće primenjuju na alatima za obradu materijala raznim tehnologijama, na mašinskim elementima ali i na delovima široke namene i elementima dekorativnog karaktera. Osim toga prevlake se primenjuju i na biomedicinskim implantatima, u elektronici, u optičkim uređajima i građevinarstvu.

Primenom prevlaka postižu se višestruka povećanja trajnosti elemenata u eksploataciji ili povećanja efikasnosti rada tih elemenata. Činjenica da danas 95% savremenih alata za obradu rezanjem ima prevlaku na sebi svedoči o prednosti njihove primene u proizvodnom mašinstvu. Osim tehnologija nanošenja prevlaka i modifikacije površinskih slojeva inženjerstvo površina podrazumeva i poznavanje specifičnih tehnika karakterizacije koje se primenjuju za određivanje osobina slojeva i prevlaka.